O ranom razvoju

Rana logopedska terapija

Preventiva je najvažnija karika u poslu logopeda. Kako i u drugim oblastima važi princip, bolje sprečiti nego lečiti, tako i kod nas. Mnogi problemi se mogu sprečiti ili ublažiti ako se adekvatno i blagovremeno reaguje. Iz tog razloga su važne redovne logopedske kontrole već od 6. meseci.

Šta će beba kod logopeda kada ona još ne priča?

Da bi se jezik pravilno razvijao i dete progovorilo, potrebno je da tome prethodi adekvatan razvoj mnogih funkcija. Tako da je beba od 6. meseci već prešla jedan značajan deo na putu progovaranja. Logoped procenjuje na kom su nivou pojedinačne funkcije koje su u direktnoj vezi sa progovaranjem deteta (kako beba pogledom prati igračku, kako reaguje na zvuk, na poznata lica i glasove, kakva su joj interesovanja, kakve emocije…). Od ovog uzrasta pa na dalje, logopedi na osnovu razvojnih normi i kalendarskog uzrasta deteta vrše procenu i planiraju i sprovode tretmane ako za njima ima potrebe. Iz ovoga se može zaključiti da nikada nije suviše rano niti je potreban poseban razlog za posetu logopedu.

U čemu je prednost rane logopedske terapije?

1. Efekat terapije je bolji.

Kako dete raste, tako i mozak sazreva a time se smanjuje efekat plastičnosti mozga, tj. smanjuje se sposobnost preuzimanja oštećenih funkcija od strane zdravih struktura. Upravo je ovo glavni razlog za insistiranje na što ranijoj detekciji eventualnih problema kako bi se u svrhe terapije iskoristili svi raspoloživi kapaciteti. Efekat terapije prilikom rane intervencije je bolji, upravo zbog efekta plastičnosti mozga.

2. Vreme trajanja terapije je kraće.

Dok je dete malo i problem je mali. Kako dete raste, ukoliko se ne reaguje adekvatno, problem osim što je vidljiviji postaje i kompleksniji (i problem „poraste“). Jasno je da je za rešavanje kompleksnijih problema potrebno više vremena. Što se sa intervencijom ranije počne to se ukupno vreme terapije skraćuje.

3. Postiže se više za kraće vreme i sa manje uloženog napora.

Terapeutu je mnogo teže da privuče pažnju detetu mlađeg uzrasta i da organizuje i sprovede tretman što ne znači da vreme započinjanja terapije treba odlagati. Detetu je lakše ukoliko se uz veštog terapeuta, što ranije uključi u potrebnu terapiju. U tom slučaju ono za kraće vreme i uz manje uloženog napora postiže veće rezulteta.

4. Izbegavaju se sekundarne posledice zbog toga što i dete i roditelji kraće trpe osujećenje.

Ukoliko roditelj uočava poteškoće kod svog deteta a nije u mogućnosti sam da mu pomogne da ih prevaziđe, ne može a da ne bude zabrinut, uplašen i nesrećan. Sa druge strane, dete takođe trpi nelagodu zbog toga što ne može da izrazi svoje želje i potrebe i što vremenom postaje svesno svoje slabosti u poređenju sa vršnjacima

Zapamtite: Kao što je lako usmeriti rast ako je dvo mlado, tako je i kada posmatramo razvoj dece . Što ranije krenemo sa logopedskom terapijom, to su nam mogućnosti veće i efekti bolji. Postoji kritično vreme za razvoj svake funkcije. To znači da je tačno određeni vremenski period u razvoju deteta najpogodniji za razvoj pojedine funkcije. Na primer nervni sistem je najspremniji da podrži ekspanzivan razvoj vokabulara u periodu od prve do druge godine života deteta. Zbog toga su deca na tom uzrastu spremna da usvajaju veliki broj novih pojmova za kratko vreme. Dok je oko šeste godine nervni sistem najspremniji za razvoj prečitačkih i prepisačkih sposobnosti. Iz ovih razloga je logopedska terapija značajno uspešnija ako se stimuliše razvoj funkcije u periodu koji je prirodno predodređen baš za nju.

Leave a Reply

%d bloggers like this: