Roditelji koji odgajaju decu u inostranstvu se susreću sa izazovima dvojezičnosti. Dvojezičnost ima puno prednosti ali do njih treba stići. Često je situacija u kojoj deca usvajaju dva jezika složena. Jezik koji se sluša od roditelja se razlikuje od jezika kojim se dete služi u vrtiću. Deci nekada bude složeno da sa roditeljima razgovaraju o događajima iz vrtića jer se jezik igre razlikuje od jezika kojim se služe kući. Izvesna odstupanja u nivou jezičkih kompetencija među jezicima u prvim godinama usvaja jezika mogu da postoje. Ukoliko se deca adekvatno jezički stimulišu oni mogu podjednako dobro da govore oba jezika.
Često nas kontaktiraju roditelji koji u inostranstvu odgajaju decu i imaju nedoumice u vezi jezičkog razvoja. Njihova deca, iako su u inostranstvu, u prvoj godini su izložena jeziku roditelja a tek s polaskom u vrtić počinje izloženost jeziku sredine. Pitanje koje majkama u ovoj situaciji prolazi kroz glavu je kako da pripreme dete za susret sa drugim jezikom.
Kako da učim dete jezik koji se priča u vrtiću?
Pre nego što damo odgovor na ovo pitanje, naš zadatak je da kroz razgovor sa majkom napravimo procenu jezičkog razvoja deteta. Dete na uzrastu od oko godinu dana ima razvijen jezik koji sadrži nekoliko reči sa značenjem u produkciji, razume jednostavne verbalne naloge i ima formiran komunikativni obrazac. Komunikativni obrazac na ovom uzrastu podrazumeva:
- veoma razvijenu neverbalnu komunikaciju
- pokazivanje prstom (protodeklerativni i protoimperativni gest)
- zajedničku pažnju (potrebu da sa drugima podeli svoje interesovanje).
Ovo je bazana kojoj se dalje može razvijati jezik/jezici. Dvojezičnost može da uspori govorno jezički razvoj ali nikada neće biti razlog narušenog komunikativnog obrasca. U zavisnosti od situacije u kojoj se dete nalazi dajemo roditeljima precizne instrukcije kako da podupru razvoj deteta.
Opšti savet roditeljima dvojezične dece je da razdvoje jezike i situacije u kojima ih govore. Ukoliko roditelji govore različite jezike preporuka je da mama uvek govori na svom jeziku a tata na svom. To će pomoći detetu prilikom prebacivanja sa jednog jezika na drugi. Dvojezičnost ima puno različitih formi (u kući se govori jedan jezik van kuće drugi, roditelji su govornici različitih jezika…) ali svakako što jasnija razdvojenost jezika to je deci jasnije kada se koji upotrebljava.
Zapamtite: Da bi dete uspešno progovorilo potrebno je da ima gore pomenutu bazu. Dvojezična deca uz sve svoje specifičnosti jednako zahtevaju dobro formirane komunikativne obrasce i oni su preduslov za podjednako dobre kompetencije na oba jezika.
